Volontiranje – ta zvučna, nekima još uvijek strana riječ, oduvjek je i univerzalno prisutna u svim ljudskim društvima i zajednicama, a poznata je kao međusobna pomoć i suradnja, solidarnost u kriznim situacijama, briga za starije i nemoćne, učenje uz pomaganje itd. Već iz navedenog, jasno je da volonterstvo predstavlja neplaćeni rad, rad koji je motiviran nesebičnim, altruističkim porivima. Rad koji izvire iz naše humane prirode! No, već kod ove riječi – humano, nastaje prva predrasuda o volonterstvu i volonterskom radu, a to je izjednačavanje volonterstva s humanitarnim radom. Biti human i njegovati taj aspekt naše prirode, puno je širi pojam od humanitarnog rada, jednako kao što i volonterstvo pruža znatno više prilika i mogućnosti od spomenute. A te mogućnosti daju i neke od odgovora na pitanje: zašto ljudi uopće žele volontirati, kada za to “ne dobiju ništa”?
Zarobljeni u suvremenom načinu razmišljana koji sve “stavlja na tržište” često zaboravljamo da pomaganje i aktivizam, dijeljenje znanja i iskustva s drugima, za mnoge ljude predstavlja vrijednost samo po sebi, odnosno vrijednost koja se ne može prevesti u neki drugi, materijalni ekvivalent.
Također, pomažući i radeći sa specifičnim društvenim podskupinama kao što su na primjer mladi, djeca bez roditelja, osobe sa posebnim potrebama, osobe koje su na rehabilitaciji i resocijalizaciji, imigranti i azilanti, dakle: osobama čije se grupne potrebe i položaj uvelike razllikuju od naših, širimo vlastite horizonte i razumijevanje kompleksnosti svijeta u kojem živimo. Povratno, bolje razumijevamo i same sebe, odnosno svoju poziciju i ulogu u društvu, što mu možemo dati, a da ga učinimo boljim i pravednijim.
Volontiranje također mnogim ljudima pomaže steći određena znanja i vještine, kompetencije koje će im pomoći da lakše pronađu posao, što se danas čini iznimno teškim. Često, kada izađemo iz formalno-obrazovnog sustava, nismo opskrbljeni znanjima od praktične koristi za tržište rada. U stjecanju takvih znanja, umnogome nam može pomoći volontiranje u organizacijama civilnog društva, javnim ustanovama, sportskim i kulturnim te poslovnim organizacijama.
Ono što je mnogim ljudima od iznimnog značaja jesu društveni kontakti koje volonterstvo pruža. Naša socijabilna priroda traži druge ljude! Još je antički filozof i socijalni mislilac Aristotel rekao da je čovjek koji može da živi sam ili zvijer, ili bog! Dakle, imamo potrebu izaći iz vlastite samoće, družiti se s drugima, steći nova poznanstva i kontakte, proširiti svoje mogućnosti i razumijevanja, a za sve nam to volontiranje pruža priliku. Također, nije bez značaja ni činjenica da mnogi ljudi jačaju i razvijaju samopoštovanje pomažući drugima i čineći stvari koje imaju društvenu vidljivost i korisnost.
Još je puno razloga za volontiranje, a neke od njih je najbolje da otkrijete sami... Za početak s lijeve strane možete proučiti prva tri volonterska koraka prema volonterskom iskustvu u Udruzi ZUM.
